Zašto biramo iste odnose, iako znamo da nas bole?

Zašto biramo iste odnose, iako znamo da nas bole?

4. 2. 2026. · 6 min čitanja

Zašto biramo iste odnose

Iako znamo da nas bole?

Jedno od najčešćih pitanja koje čujem u terapijskoj praksi jeste: „Zašto mi se stalno dešava isto?" I gotovo uvek, odgovor nije u sadašnjosti — već u porodičnoj istoriji.

Partnerski odnosi kao ogledalo

Partnerski odnosi nisu slučajni. Oni su ogledalo naših najranijih iskustava ljubavi, sigurnosti i pripadanja. Nesvesno biramo ono što nam je poznato, čak i kada je bolno.

Ako je ljubav u porodici bila povezana sa strahom, ćutanjem ili neizvesnošću, odrasla osoba može pomešati intenzitet sa bliskošću, a nesigurnost sa strašću. Tada zdravi odnosi deluju „dosadno", dok su emocionalno nedostupni ili dominantni partneri neobjašnjivo privlačni.

Nesvesno biramo ono što nam je poznato, čak i kada je bolno.

Odnosi koji bole

Ponavljanje nerazrešenih odnosa

U porodičnoj psihoterapiji često vidimo kako se u partnerskim odnosima ponavljaju nerazrešeni odnosi sa roditeljima. Ne zato što to želimo, već zato što naš sistem pokušava da „završi priču" koju nekada nije mogao.

Mnoge žene ostaju u odnosima u kojima se osećaju nevidljivo — ne zato što ne znaju da zaslužuju više, već zato što je napuštanje poznatog obrasca povezano sa dubokim strahom od gubitka ljubavi.

Promena počinje razumevanjem sebe

Promena u partnerskom odnosu ne počinje traženjem „pravog" partnera. Počinje razumevanjem sebe. Svojih obrazaca, svojih granica, svojih nesvesnih lojalnosti porodici.

Kada žena počne da postavlja granice, često se ne menja samo njen odnos sa partnerom — menja se njen unutrašnji osećaj vrednosti. Tada više ne bira iz straha, već iz svesnosti.

Drugačiji izbor

Bez krivice i ponavljanja

Porodična psihoterapija ne uči ljude kako da „poprave" partnera. Ona pomaže da razumemo zašto smo tu gde jesmo — i kako da napravimo drugačiji izbor, bez krivice, bez samoponištavanja i bez ponavljanja starih obrazaca.

Zdrav odnos nije onaj bez konflikta. Zdrav odnos je onaj u kojem ne moraš da izgubiš sebe da bi bila voljena.

I to je učenje koje često ne počinje u detinjstvu, već tek onda kada odlučimo da se suočimo sa sopstvenom porodičnom pričom.